OSNOVNA ŠKOLA ANTE STARČEVIĆA REŠETARI
OSNOVNA ŠKOLA ANTE STARČEVIĆA REŠETARI
Prva pučka učionica otvorena je u privatnoj kući na broju 16, 1830. godine, a kao prvi učitelj trivijalne škole spominje se Mijo Petrović.
Prva pučka učionica otvorena je u privatnoj kući na broju 16, 1830. godine, a kao prvi učitelj trivijalne škole spominje se Mijo Petrović.
Godine 1842. škola se seli u bivšu satnijsku pisarnu koju je Općina otkupila od Gradiške pukovnije.
Dana 2. rujna 1896. godine otvorena je nova školska zgrada, današnja zgrada Općine Rešetari. Iste godine škola je od jednorazredne postala dvorazredna.
Godine 1900. uvedena je i opetovnica koju je pohađalo 8 dječaka i 9 djevojčica. U školu su išli samo jedan dan u tjednu.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata škola je radila s prekidima. Škola nije radila u školskoj godini 1944./1945. Već školske godine 1945./1946. školu je pohađalo 286 učenika raspoređenih u četiri odjeljenja.
Godine 1948. započeta je gradnja zadružnog doma u kojem se i danas odvija nastava. Zadružni dom nije bio namijenjen za školu te je 1967. godine donesena odluka o rekonstrukciji zadružnog doma. Kompletna adaptacija završena je do kraja školske godine 1973./1974. Tada je škola nosila naziv OŠ „Josip Oršulić – Braco“.
Na adaptaciji škole radili su učitelji i djelatnici, a najviše tadašnji direktor škole Milan Podgornjak.
Godine 1988. ravnatelj škole postaje Duško Batalo, koji se iznimno zalagao za boljitak školskih uvjeta te samog vanjskog i unutarnjeg izgleda škole. Za njegova mandata, 1997. godine, izgrađena je školska športska dvorana, čime je škola dobila sve potrebne sadržaje.
Godine 2004. za ravnatelja škole izabran je Tihomir Batalo, dipl. ing. strojarstva.
Školsku godinu 2024./2025. školu pohađa 162 učenika u 9 razrednih odjela.
OSNOVNA ŠKOLA VLADIMIR NAZOR ADŽAMOVCI
Prvi pisani zapis je na njemačkom jeziku, a upućuje nas na datum 28.9.1866.
Prema usmenim kazivačima škola je daleko starija,a nastava se odvijala na mađarskom i njemačkom jeziku i to u privatnoj kući. Ta kuća, prva škola srušena je pred početak domovinskog rata jer ju je kupio doseljenik, a nalazila se u današnjoj Ulici bana Josipa Jelačić broj 7. Nastavu su održavale umirovljene vojne osobe. Učenici su tjelesno kažnjavani,a “batina“ je u to vrijeme važno sredstvo u odgoju. Uz zgradu bio je lijepo uređen vrt sa grmovima,cvijećem i staze popločena ciglom. Vrt je služio za uzor i krasio selo. Prvi pisani zapis na hrvatskom jeziku je “Ispitno izvešće na koncu školske godine 1872.“Iz njega se saznaje da je u Adžamovcima Pučka učiona, a u sastavu je Gradiške pukovnije broj 8, Reštaračkog obćinskog zreda.Nastavu pohode učenici iz Ađžamovaca, Brđana i Gunjavaca i svi su rimokatoličke vjere. Ukupno u 1., 2. i 3 . razredu je 55 učenika, a učitelj Bjelokapić V.
Od 1889. – 1890. zapisi su opširniji.
Školska godina započela je 1. listopada 1889. svečanim zazivom sv. Duha u župnoj crkvi u N. Gradiški, a završila 25. lipnja 1890. U četiri razreda upisano je ukupno 79 učenika i 36 opetovničara u tri tečaja, a završilo 77 učenika. Selo presijeca put vodeći sjeverno u selo Gunjavce i Drežnik, a južno na glavnu cestu. Upravo kraj tog raspuća je škola, a preko puta mala sazidana kapelica“ Neoskvrnutog začeća blažene Djevice Marije“. Vrijedno za je istaći da “ selo Adžamovci broji po najnovijem popisu od god. 1891. nešto preko 450 duša 58-60 kuća. Žitelji su svi rimokatoličke vjeroispovijedi, a što se tiče narodnosti Hrvati ili po njihovom “Slavonski graničari“. Žitelji su stasa ovisoka i krupna, crnomanjasti a svi bez brade, nego samo s brkovima. Takove su im žene. Ovisoke su punahne, najveće im je veselje kad mogu uz sitnu tamburicu poigrati u “Kolu uz svoje drago i Omilje“. Od 1907./8. prelazi u svagdašnju školu od 1.,-5. godišta i opetovnicu s dva tečaja. Nekoliko godina počeo je na školi naglo rasti broj školskih polaznika te se osjećala potreba da se sagradi nova, veća školska zgrada, jer je dosadašnja pretijesna.
Gradnja nove škole zgrade započela je 25.svibnja 1909. godine. Obuka je počela 1.rujna 1909. u novoj školskoj zgradi danas „stara škola“. Od mjeseca studenog 1919. prestalo je selo Gunjavci slati djecu u školu tobože iz razloga da imaju priređen prostor za školu. 1952.otvoreno je odjeljenje V. i VI. razreda za Adžamovce , Brđane i Gunjavce. Od školske godine 1956./ 57. škola je osmogodišnja B tipa. U jesen 1958. kupljeno je zemljište Antuna Jakeševića za novu školu, a u jesen1959. udaren je temelj 1959./ 60. škola je postala osmogodišnja, a Laze, Bodovaljci, Brđani, Gunjavci i Drežnik područna odjeljenja sa nižim razredima, jedino u Bodovaljcima ostaje V. i VI. razred. 1960. započela je nastava u novoj školskoj zgradi no namještaja ima samo za dvije učionice. Za jednu učionicu skupljeno je nešto namještaja vrlo starog i lošeg iz područnih odjeljenja. Dodano je i nekoliko običnih seljačkih klupa pa učenici pišu na koljenima. Rad je bio težak, a u zbornici samo jedan stol i stolica. 29. svibnja 1966. slavi se Dan škole i 100-ta godišnjica postojanja i rada škole u ovom mjestu. Škola je dobila POVELJU od Skupštine općine N. Gradiška za postignute rezultate u odgoju i obrazovanju mladih generacija kao i za uspjeh u širenju prosvjete i kulture svoga kraja kroz čitavo vrijeme svog postojanja.
Savjet škole je na svečanoj sjednici imenovao školu u Osnovna školu“ Vladimir Nazor,“ Adžamovci. Škola djeluje na području dviju mjesnih zajednica Adžamovci i Bodovaljci tj. za sedam sela sa 600 učenika. 1968./69. po Republičkim kriterijama za vrednovanje rada osnovnih škola svrstana je među škole sa odličnim uspjehom (na području opčine bile 4 odlične škole). 1969/70. ponovno je kupljeno zemljište Ankice Jakešević radi proširenja Školskog poligona i izgrađena školska zgrada s dvije prostorije (danas učionice) u dvorištu nove škole.
Danas se nastava održava u 9 učionica. Školska godina započela je sa 20 razrednih odijela u kojima je upisano 364 učenika, a u školi radi 36 djelatnika.